"Sve što Šaban dobiva smjesta i gubi, nešto iz nehaja, ostalo iz instinkta, čak dužnosti, te zato i jest kralj Roma, što s lakoćom umije izgubiti sve. Prihvatio je sudbinu posve i otpočetka, goreći po Heraklitovu načelu, njegov život oganj istine probijen kroz vladavinu laži. Gdje je onda zapravo Rusija? Strastveno saznanje razlikuje se od razumno domišljenog kao mudrost od znanja, u tome što strašću spoznano svijet ostvaruje umjesto da ga opisuje, pa spada u vjeru, oprečno znanostima. (...)
Sirotinja trči za loptom, a oni čije utakmice gledaju za parama. Šaban je znao da dušu novac drži za gušu, ustrajan i istinski uspješan u svetoj misiji da ga se čim prije riješi. Od svih koji su njegove pjesme po svijetu pjevali, sâm je ostvario najmanju dobit, ne znajući za autorska prava kao što oni prvi nisu znali, ili su se pravili da ne znaju, za njihova autora."